Bosna i Hercegovina ima najveću dijasporu u Evropi i drugu po veličini u svijetu, sa 34% stanovništva koje živi van zemlje. Najveći broj bosanaca i hercegovaca je u Njemačkoj, SAD-u i Kanadi. Glavni razlozi za iseljavanje su ekonomske prilike i rat na području bivše Jugoslavije. Diaspora značajno doprinosi domaćoj ekonomiji, slanjem više od 3 milijarde maraka godišnje.
Ukupno van domovine živi preko milion bosanaca i hercegovaca. Najveći broj naših ljudi u dijaspori živi u Njemačkoj u kojoj stanovništvo prosječno na godišnjem novou zarađuje od 42.000 do 48.000 eura. Po nekim procjenama gotovo 375.000 Bošnjaka je na privremenom ili trajnom boravku u ovoj zemlji.
Zatim slijede SAD sa gotovo 350.000 Bosanaca i Hercegovaca, zajedno sa Kanadom dodatnih 50.000.
Po posljednjim procjenama cifru od stotinu pedeset hiljada premašila je Austrija. Poznata je činjenica da vam npr. u Linzu nije potrebno znanje stranih jezika da bi ste se snašli, jer većina njegovih stanovnika priča jedan od Ex-Yu jezika. Prosječna plata od oko 36.000 eura na godišnjem nivou, uz uređenu i učinkovitu zdravstvenu i socijalnu zaštitu za porodice.
Skandinavske zemlje su također destinacija koju bh. iseljenici rado biraju kada se odlučuju napustiti BiH. Trend odlaska u Švedsku i Norvešku je posebno porastao nakon stavljanja BiH na bijelu schengen listu. Trenutno u Švedskoj i Norveškoj živi blizu 100.000 bh. državljana, a visoka mjesečna primanja, koja u prosjeku na godišnjem nivou iznose oko 54.000 eura, zatim najbolje uređen socijalni sistem u svijetu i visok stepen zaštite stanovnika od države, a sve upotpunjeno kratkim radnim vremenom i besplatnim školovanjem, razlozi su zbog kojih bh. građani rado idu u ove države.
Veliki broj ljudi napustio je Bosnu i Hercegovinu u prethodnih desetak godina, najviše zbog razloga ekonomske prirode i boljih životnih prilika koje nude zemlje zapadne Evrope. Veoma naglašeno je iseljavanje zdravstvenih radnika i stručnjaka iz IT sektora. Iseljavanje je posebno izraženo iz urbanih centara i pogođenih regija poput Posavine i Hercegovine.
Mlađe generacije se već od osnovne škole ciljano odlučuju na upisivanje zdravstvenih škola, kako bi "sutra" mogli preći na njemačko radno držište kao njegovatelji i medicinari. Sve više studenata se odlučuje za studiranje nekih tehničkih ili IT zanimanja koje uveliko nedostaju njemačkom tržištu.
Kada se napravi poređenje između životnog standarda u državama u kojima bh. dijaspora živi i životnog standarda u BiH, u kojoj je prosječna plata nešto viša od 350 eura, onda je sasvim jasno zašto toliki broj ljudi “bježi” s ovih prostora. Ovome naravno treba dodati sve više nestabilnu političku i poslovnu situaciju.
Najtragičnije od svega toga je što većina dijaspore se odlučuje na promjenu državljanstva, tako da broj iseljenih prema porijeklu bosanaca i hercegovaca premašuje zvanične statističke podatke.
Njemačka i mnoge druge zemlje su usvojile zakon o dvojnom državljanstvu, te je moguće tako imati i BiH državljastvo, međutim, BiH zakoni ne olakšavaju vraćanje BiH državljanstva. Procedura ponovnog sticanja zahtjeva vađenje i posjedovanje BiH Vize minimalno 5 godina nakon čega se stiče pravo na Ličnu kartu stranca pa tek potom procedura traženja državljanstva, pod uslovom da ako želite dvojno, da postoji sporazum o dvojnom državljanstvu između dvije zemlje. Sve to je jako pogubno i teško sprovodivo, čime BiH gubi svoje državljane svojom krivicom. BiH bi trebala imati bolje interese po ovom pitanju, jer dijaspora ima ogroman potencijal za poboljšanje stanja u državi.
Krešimir Mišak: "Evropa će biti muslimanska, pa šta?! Ne postoji dokaz da ljudi postoje!"
